… „Pitanje koje mi se nametnulo nije bilo u tome: “ Zašto sam sve to počinio?“, već u nečemu drugome: „Da li sam to sve počinio zaista ja ili neko drugi?“
Dakle, ja sam se pomalo poneo kao onaj ludak iz poznate priče, koga su nakon dugog boravka u ludnici proglasili sasvim izlečenim. Upravitelj ludnice namerio je da proveri stanje izlečenog ludaka pre nego ga otpusti kući. Pozvao ga je i upitao:
„Slušaj, ti si sada normalan čovek. Zamisli da si nasledio veliko imanje s mnogo miliona. Šta bi s time učinio?“
Ludak odlučno odgovori: „Kupio bih praćku.“
Upravitelj se zbunio, ali nije odustao da ludaka pita, već prixvati: „Hajde razmisli malo pre nego odgovoriš. Rekao sam ti da se radi o mnogo miliona. Praćka stoji svega nekoliko lira. Hajde, razmisli malo, šta bi učinio s tim milionima?“
Ludak na to odgovori: „Oženio bih se.“
„Vrlo dobro. Eto, tako govori pametan čovjek. Oženio bi se: a kako to misliš ?“
„Oženio bih se u crkvi, a onda otišao na svadbeno putovanje.“
„Kamo?“
„U Pariz.“
„Odličan izbor. A šta bi radio u Parizu?“
„Najpre bih sa svojom ženom u hotel.“
„Vrlo dobro. A zatim?“
„Zatvorio bih se sa njom u sobu.“
„A šta bi u sobi činio?“
„Svukao bih svoju ženu. Najpre bih joj skinuo haljinu, pa podsuknju, grudnjak, gaćice, a zatim cipele i čarape, i najzad podvezice.“
„A zatim?“
„A zatim bih od podvezica napravio praćku.“ …

11 comments… read them below or add one
pracka kao sinonim za opsesiju.
nadam se da je to ocigledno.
a opsesije nisu samo privilegija ‘ludaka’
normalne i ludake ionako dele samo rešetke, tako da je sve samo stvar perspektive, n’est-ce pas ?
jasno ko dan, blue:)
„There are no answers here, when you look out you don’t see in“
Vesti dana
Sloveniju u Austriju
Ljubljana
Od našeg dopisnika
Ljubljana, 26. januara – „Kad bismo samo mogli da se pridružimo Austriji!”, navode ljubljanske „Finance”, ugledan lokalni list koji se bavi ekonomskim temama, reči prvaka domaće političke scene o rešenju za Sloveniju da se izvuče iz krize. Ideja nije nova, a podstakao ju je Torvaldur Gilfason, profesor ekonomije na islandskom univerzitetu, koji se avgusta lane, posle finansijskog kolapsa te ostrvske državice, zapitao nije li Island premali da bi bio suverena država.
Isto pitanje ovdašnjoj publici sad nameću „Finance”: Nije li ’malenost’ – uzrok za slom?
Jeste profesor Gilfason na kraju sebe ubedio da veličina nije kriva jer „postoji još čitav niz sasvim uspešnih omanjih država”, ali to nije uverilo „Finance”. Jer profesor Gilfason optimizam potkrepljuje sa nešto skepse, tačnije upozorenjem na povećane rizike koji prete malenim državama, uz preporuku kako bi se problem mogao rešiti: „S boljim šefovima – manjom, kompetentnijom i odgovornijom političkom klasom – lakše bismo izbegli greške.”
Polazeći od Gilfasonovog zaključka i povlačeći paralelu sa Slovenijom, „Finance” primećuju da je tu, kao i na Islandu, prisutan veoma skroman izbor kadrova, prevelika količina apetita i pretanka kesa (budžet) da bi svima bilo udovoljeno. „A u međuvremenu – vreme leti; između potrage za konsenzusom (o načinu izlaska iz krize), kriza ne jenjava, situacija se ne popravlja i nismo ni pedalj bliže pobedničkom tronu”, zaključuje list uz otkriće da je nedavno „jedan od viđenijih domaćih političkih prvaka koji je po uverenjima bliži desnici, još u vreme kada globalna i finansijska kriza ’nije pokazala zube’, primetio da (u Sloveniji) nismo sposobni da vodimo državu.” I dodao: „Eh, kad bismo samo mogli da se pridružimo Austriji! Mogli bismo bar da se pohvalimo da smo znali da uništimo još jednu državu. Ubeđen sam da nam za to ne bi trebalo ni deset godina!”
Opisani scenario „ne bismo želeli da priuštimo komšijama na severu, jer našu (slovenačku) ’elitu’ ne bismo priuštili nikome”, cinično poentiraju „Finance”. Uz primedbu da se svake godine čini da „ne može biti gore, nego što je sad, a onda uvek sledi iznenađenje, i to negativno, jer je svake godine sve gore, ali ne zbog ekonomske krize (iako je ona sve zajedno pogoršala) već zbog zakulisnih igara, stanja duha, morala”… U analizi dometa pretposlednjih i poslednjih izbora održanih na državnom nivou, zaključuje da oni jesu doneli nova lica na slovenačku političku pozornicu – ali nisu ukinuli praksu „nove deobe (državnog) imetka”, što sve vodi u glavni problem, „a to je previše rasipnička država”.
Svetlana Vasović-Mekina
Nadam se da mi taj manijak nece vise sa okolnog drveca
prackom ubacivati kamenje u jezero i plasiti pegave ribe. Jer, ako ga pojurim ja na konju……..
Hvala sto objasni glupoj:)
Taman sam tela da kacim neko sexy donje rublje i pracke, kad se
smrznuh:) Znaci: pracka je opsesija?
Drobro:))) Razumela po objasnjenju:)))
Moj zivot je opsesija
zatalasana ludackim
manirima normalnog
stanja XXI veka.
Neko bi to nazvao
predanost.
Ne ja!
Uskoro cu jednu
opsesiju zameniti
drugom.
Jer, moje opsesije
nisu trajne.
Ali svaku izivim
do kraja, dok
je ne sagorim
do pepela i
onda radjam novu
sve iduci put kruga
koji ce se jednom
zavrsiti nekim
novim zivotom….
jutros raaaano u neko nevreme
krenem ti ja po planu da otrpam auto od snjega
kovelim trebaće se danas
kad dole u ulazu na radijatoru
komšija pera raširio već šax
i vabi žrtvu da ga šaxom prebije
aj sedi komšo da te opalim jednu
ma de ćeš peki od ranog jutra da me raznosiš
more sedi možda ti se posreći pa se sneg otopi dok te budem deljo
ma ne mogu na prazan stomak da šaxovski mislim
aa ima čikapera rešenje i za to
evo pixtija od srede prste da poližeš
joooooj majku ti ajde jednu al malu
sedi
imaš tucanu papriku da moćnem
ima čika pera sve
lebac iz familije sve sa semenkama
pazi more nemoj mi umočiš kraljicu u pixtiju
xaxa sad mogu i u tucanu posle ovog
opa kakav otvor..
.. kad eto ti nadrkanog policajca
tu iz na silu otete vešernice
za njim mu ćale gunđa u ruskoj kapi
e sad pošto je perin ispisnik
stane ćale da kibicne u kakvoj mu je poziciji ortak
a pub će ajde ćele pobogu kasnimo na posao
pera se nasmeja ovaj čova slegnu ramenima i krenu
ja turix duplu pixtiju u nezasitost
šta je peki šta se smeješ el zato što ti ode konj zaništa
more jok smejem se komšiji
pa otkad on radi sa sinom i šta
ode i tebi konj sinko
ma otkako je krenuo ovaj novi zakon o saobraćaju
ova stoka vodi svako jutro ćaleta penzionera
da iznenada pretrčava ulicu po pešačkim prelazima
pa vlast onda mažnjava ove koji nisu stali
i propustili mu ćaleta na vreeeme
jao nemoj da zezaš ode ti i laufer
mame mi žali mi se komšija da više puta samo što nije izginuo
paaa el mu se isplati
paaa kaže ima čisto po 200e po danu
jooooooooooj pekibrate
e komšo tako ti to ide
ovi naši ne pitaju sad za pare
samo da im se bodovi ne upisuju u knjiške
sve pare na čistoću
šax-smart
Ja tako seto
Jednom u
Neodredjenom pravcu,
Kad, zove me Marica
Preko mobitela:
Sl, aj naidji malo
Do BIAritza, ja posto
Vidim malo a veliko
Ignorisem
To mi ostalo od onog
Kada sam bio mlad
Pametan, visok, crn i lep,
Pa sam razvio taj
Kompleks minijatura,
Ja dodjem u Ritz
Ali nisam pogresio,
I Marica dosla da
Mi se pohvali
Kako je uspela u zivotu
Pa mi pokazuje slike,
Sve brisuci kisne
Suze, svoga znanja i
Imanja.
Pita kako napredujete
S ovim daljinskim,
Ja nista ne osecam, reko
Marice, Carice,
Pazi kad skidas aljince
Na kisi da te ne pogodi
Neka kap u ekstazi,
Kap, kap, kap,
Hajde da popijemo
Po jedan jo-jo ili
Klik-Klak, no znas ti
Na sta mislim ja
Carica si ti
Marica………….
@Slavujka:
ova pesma je uhvatila atmosferu jednog perioda mog zivota. dugo je nisam cula. hvala
@blue:
qt“normalne i ludake ionako dele samo rešetke, tako da je sve samo stvar perspektive,“
citirao sam ovo !
@ovako mi ponekad naiđe da …prema normalnima :
Molimo vas da se ulogujete ili registrujete novi nalog da biste mogli da šaljete komentare.