Prolaznike ne gledam u oči…..
Malo su me osakatili veliki zapadni gradovi u kojima sam bivala i živela – gde ljudi stopljeni u masu zajednički hitaju, talasaju i pulsiraju – ali niko nikog ne vidi, a malo istočne semitske države u kojima sam radila pokrivena od glave do pete ( i danas 9 meseci u godini nosim čarape od 80 deni – da se ne bi video ni obris noge) i gde je gledanje u užarene oči omanjeg Beduina značilo mnogo više nego što bilo gde na svetu znači.
Ali kad pogledam, kad samo u jednom trenutku uhvatim nečij pogled – onda mogu da ga držim, taman sa druge strane bio finansijski stručnjak predavač istreniran da masu drži budnom tako što će cik-cak pogledom prelaziti preko lica svih svojih cenjenih slušalaca – odavajući im tim respekt za 450 dolara na sat koliko su platili da čuju novu religiju razvoja ekonomskih procesa.
Pre nekoliko godina na magistarskim studijama slušala sam jadno predavanje, od još jadnijeg predavača koji je par dana posle toga doktorirao na temi koju je tako teško u segmentima nama objašnjavao – a pored njega je bio njegov mentor – britki 80 godišnjak čiji je mozak funkacionisao ko satić….Uhvatim ja doktoranta da gledam, ukopam se u njegovo desno oko kao što radim često sa ljudima sa kojima pregovaram, ko kobac gledam samo u jedno oko i ne pomeram zenice – a on je krenuo da zamuckuje – valjda je i njemu samom bilo nenormalno da ga neko sa takvom pažnjom sluša…..utom se setim da napravim spisak svega što treba da pokupujem na povratku kući i kako sam ga naizmenično gledala i zapisivala – kod knedli sa šljivama je blokirao skroz – morao je da se ubaci mentor i da ga vadi.
Od pogleda nepoznatih / neživućih neću nikad zaboraviti – skitnicu u Parizu, u rano septembarsko jutro, kad je obučen samo u mantil, i stare patike prelazio preko mosta i jecao kao malo dete, trljajući oči kao dvogodišnjak - i taj delić sekundi pogleda najtužnijeg na svetu – pogled deteta zarobljenog u telu ludog tridesetogodišnjaka. Drugi su pogledi sa slike Ilje Rjepina u Tretjakovskoj u Moskvi, gde sam hipnotisana stajala ko zna koliko gledajući ludi, unezvereni pogled Ivana Groznog u trenutku kad ubija sina i pogled slabog sina pun olakšanja što je svemu konačno kraj u trenutku dok mu se krv sliva niz lice a život odleće ko golubica.
Prijatelje gledam u oči…..i neprijatelje doduše, ali više da bi ima pratila rad zenice, trzaj obrve i pogled u stranu dok pretražuju desnu polovinu mozga dok me lažu….
Prijateljima, voljenima, ljubavima gledam zenice, dužice, tačkice po njima, pegice, fine nijanse najlepših boja i utapam se u njih kao u kaleidoskop najlepših boja. U njima vidim sreću zbog dece, tuge zbog smrti bližnjih, strepnji zbog posla, očaj zbog toliko stvari koje nam se dešavaju a nemoćni smo da ih sprečimo.
Volim njegove oči koje se upijaju u moje i po kojima znam šta misli, pa se ne kačim ko prosečno žensko za sve što je rekao, a pogotovo za ono što nije – to vidim sama……i ako se jednog dana to ugasi, ni najlepše slike, ni nežne pesme neće mi napuniti srce.
Pogledaj me molim te……

23 comments… read them below or add one
evo, upravo
vidim u desnom oku divotu:
misao, rec i delo su jedno.
kakva je to dragocenost, kakva je to retkost
to se ne uci… to se radja.
xvala
Kao Sokrat nekada
I ja, nisam ni blizu
Reda eleusianskih
Tajni i misterija
Samo da me
Zakon cutanja
Ne ostavi bez
Mogucnosti da o njima
Slobodno pricam
A sve je u ocima
I
Radost
I
Dragost
I
Bol
I
Sreca
I
Ta mrva ljubavi
Koju sa njom podelim
Uvek
I
Kada je glatko
Ispijam
I
Kada me zamalo
Udavi…………………………..
To nije samo
Stara slika,
Njenih ociju
U krosnji
Mladog drveca
U ramu su uvek
Tragovi necijih
Tudjih dugih
Pogleda iz proslosti
Ona je samo uzdrhtala,
Nekuda joj curi
Vreme I sreca
A treperi jer cuva
Svoju lepotu
Od tudjih mladosti
U oku istorije sveta…….
Dvo gled bez dvo gleeda
~ Hajde da se igramo: pogleda.
- Hajde.
~ Tvoj neka bude ledeno mazan, a moj vatreno prazan.
- Ne može!
~ A kako može?
- Žmureći. Ooovaaako.
I onda je ljubio dok i poslednju prazninu nije ispunio ledenim kockicama vatre.
- Hoćeš još da se igramo: pogleda.
~ Neću. Daaj… ljubi me još malo.
Na ocima se
okupalo inje
…………………
Ulica
do sunca
Prozor
do srca
Treptaj
do krila
……….
Suza
u pepelu
znam koliko vrede tvoje oči
više od svake reči
više od svake igre
kad me doxvate te tvoje čigre
i počnu da me gore
pa me dole
pa krenu od mene ujebanog za taj dan
da prave najebanog za to veče
pa mi nekako u tim tvojim očima čak i ja izgledam
veeliki
i to pravo
pa sve gledam da te provalim kako me gledaš malo
a ti jok
praviš od mene velikog
i zaista
uspeš često
pa mi pogledom progoriš jedno mesto
kome vraćanje u život treba
aa to je ovo
moje jadno
slepo srce
koje ište
neku tako sweet&sour munju
da progleda kad zatreba
i da uživa
a da se ne plaši
za sutra
i još dalje od sutra
Do sutra
Ne znas
Od sutra
Ne znas
Oci
Okovite
Skokovite
Oci
Fijuci
Pijuci
na ramenu
U remenu
Po (ne)vremenu
Trazis
Izelice
Netremice
Lutalice
……………
Dok sapatom
Mrsis recenice
Čudno je to sa devojkama.
Ne mogu se zaobići.
Tako su fine.
I onda, ima ix svuda.
Dopadaju mi se njihovi glasovi. Takodje volim kada se osmehuju i smeju.
I kada hodaju.
Pomalo me i plaše.
Ponekad mislim da znaju nešto što ja ne znam.
Ali fine su.
I teško ix je dobiti.
Nikada ne prestaje da me zapanjuje to što i najbolje devojke privlače najgrozniji momci.
Moja jedina šansa je da se ne pretvaram.
Vredi pokušati.
E.L.
uoko me gled. ne čkilji.
videćeš ako vidiš:
to je okoodmetnik koji
priznaje samo svoj sud.
buntovnik koji je u stanju
sam da ode na vešala
zbog neuzvraćenosti.
Mislim da su tvoje oci krivac,
zapravo veliki krivac:
gledaj malo gde putujes njima,
ako bas nisi lud za tim da vecito
imas po jednu ovakvu blesavu
da te mesi samo od pogleda, znas..
Tvoj pogled je od lopovske sorte
prati me uzduz i popreko
i vraca se na mesto zlodela
otiskuje inicijale u moje grlo
mislim se, je l stvarno da se taj
pogled sapleo ovde konkretno
na moje vlastito vratilasto mesto?
Jednom je pogled krenuo u setnju
udahnuo mi je 2 kubika vazduha
mlecne i druge zlezde polizao
okrenuo mi slavine na gore
da prkose zemljinoj ravno:tezi
i ostavio me da disem na skrge
pogled sebe odneo u nepoznatom pravcu..
Niko me nije gledao prozdiruce mirno kao moja lepa zivotinja
@Visnja:
Cela pesma, a posebno zadnja strofa sa pogledom u setnji
ostavila me je bez teksta. izuzetno nadahnuto
очни вид
моја мала зрикава је мало
незнам уком правцу она ждрааки
то ме често на нервозу тера
јер срећемо мушки свакојаки
а лепоми казли – кад заволиш
нађи неку што пиљи утебе
оне друге што шарају соком
сањима ћеш нервирати себе
непослушах па се ето једим
ма колико оћу да одолим
а малко ми срамота признати
моју малу неизмерно волим
pricao mi jedan kako zene sa istoka koje pokraivaju sve osim ociju imaju toliko izrazajne oci jer su im veci deo dana one jedini nacin komunikacije sa svetom, da kad te takva zena pogleda, ne mora ni da te pipne, akomerazumete.
posle smo terali njegovu sestru da nas tako gleda, ipak, svi su vise uzivali u njenom trbusmom plesu
@ Slavujka
Hvala cenjeni kolega
Pristao bih na
Veliki beli beznadezni bol
Ako mi pokazes
Gde ti se nalazi to trece oko
To koje nikada ne laze…….
U ova dva vise ne mogu
Da pogledam……….
Nije isto citati vas, i nesto napisati. Izvini Jaranice, prvi
koraci kod tebe.
Oci postoje da brinu i vole. Moje postoje za moje decake.
Gledam kako neki rastu, a neki stare. Oci ovog decaka sto
stari, za mene ce uvek biti mlade. U njma sebe mladu prepoznajem. I tebe. I mnoge drage ljude ovde. Zbog
vas su mi oci pune ponosa. I drago mi je da ponovo
osecam da sam u serbskoj Atini. Sve je to u ocima.
Puno pozdrava
Dusi
Dobrodošla ti nama Dusi ovde, drago mi je da si baš ovde napravila prve korake
.
Puno pozdrava za tebe i dečake – i velike i male.
Hvala vam dragi ljudi svima na komentarima, divnim postovima, prelepim pesmama, pažljivo biranim klipovima.
Da ne nabrajam posebno – ne zato što ću nekog zaboraviti, nego zato što želim da na ovaj blog gledam kao na celinu….divnu, šarenu, različitu, sa tako posebnim i specijalnim delovima, komadićima, šarama – ali celinu.
Moje vas oči tako vide.
Ljubim
u očima krijem fuuuguuuu
onu grafitnu za terase padavičarke
sa kojix su popadali svi udvarači
sa rasklimatane police
za udvarače
i ostale osvajače
umesto sijalice
držim prazan kavez tamo
da mi vetar lepo popizdi kad kroz njega duva
tražeć onog kome je taj kavez tako jedino pristajao
al nije xteo da ga nosi
iz jebene prkosi
a ti q prkosi
šta si kome dobro dala
osim
nekoliko posnix žvala
i moje kratkovide namere
da nam se deca u kavezu rode
a dobro znam da se vataju na fantome slobode
nego gledaj dragi
pa me prevaziđi
jesi ti meni podneo neki dokaz
i ja ga se čak sećam
al nekako ti je star
znaš ono
ne znam kako više da te sjebem
pa se setix kako sam nekad imala štednju
pa mi je ukraše tako što su je unizili
prozvavši je starom štednjom
e vidiš
tako je i tvoj dokaz ostario
i vreme je za nove dokaze
nakaze
@Dusi:
Bolje nas nasla Dusi draga
Oci su tu za osmehivanje
Samo, mnogo kasnije
Isti oni koji su u njih
Tako netremice gledali
U njima nalazili sve dokaze
Svih ljubavi, svih strasti
Nadanja i prastanja,
Salju na botoxe i oxidotene
Valjda postanu drugacije
Oci, ili ocni pogled
Za one kojima je odaslat
U nepovrat, cije se trenje
Kao tresnjin cvet raspuhne
Posle jakog vetra, ili drugog
Ili treceg pogleda,
I tek tada postanu
Najlepse – oci za tiho plakanje…….
Hvala vam svima.
Dusi
- što me gledaš?
+ pa imam oči moram negde da gledam, bezveze je da žmurim.
- a što gledaš mene?
+ pa znaš, samo se u jednu stvar ne gleda!
- je li? a koju?
+ u sunce, jer je toliko lepo da bi smo oslepeli od njegove lepote…
Kad ti kazem,
Mislis smejem se, lazem,
Ne……
Nikada vise u te tvoje sarene
Lazljive oci , pogledati necu
I kada kazem nikad ne reci nikad,
Opet mislim nikad,
Pogledati necu………..
Molimo vas da se ulogujete ili registrujete novi nalog da biste mogli da šaljete komentare.