Boris Dežulović, Dnevnik
Kad srce kaže leto…
Nad beogradskim bulevarima osvanuli su ovog proljeća golemi jumbo plakati kojima dominira plava boja Jadranskog mora. S jedne strane poglede Beograđana mami golemi plakat s logotipom Hrvatske turističke zajednice, fotografijom Bola na Braču i sloganom – „Kad srce kaže leto, kaže Jadran“. S druge strane pogled skreće na golemi plakat s logotipom Slovenske turističke organizacije, fotografijom Portoroža i sloganom – „Najbliže evropsko more“.
Hrvatska uzvraća udarac: malo dalje eto novi plakat, ogromna veduta slavnog Dubrovnika, a uz slogan „Kad srce kaže leto, kaže Jadran“, stoji i – „Tako lepa, tako blizu“. Slovenija odgovara novim plakatom, ogromnom vedutom sunčanog Pirana, a uz slogan „Najbliže evropsko more“, stoji i – „Prijatelji“. I još: „Vizne olakšice!“
Započeo je tako na beogradskim ulicama rat Hrvata i Slovenaca za – srpske turiste. Svjetska financijska kriza opustošila je sezonske bukinge, hotelska parkirališta su turobno prazna, a dubrovački i portoroški recepcioneri gledaju prema ulaznim vratima nervozno poput pauka što je tamo razapeo mrežu čekajući plijen. Onda su se i jedni i drugi sjetili – Srba. Zaboravljena su trenutačno sva neprijateljstva i mržnje, i odjednom Hrvati i Slovenci gledaju molećivo u Beograd, kao 1918., tukući se za naklonost srpskih turista poput onih grčkih presretača što vas na ulici vuku za rukav, jedan na jednu stranu, drugi na drugu, svatko u svoju gostionicu.
- Kad srce kaže leto – hvata tako zbunjene Srbe na bulevarima Hrvatska – kaže Jadran!
- Jadran, naravno – hvata ih s druge strane bulevara Slovenija – ali koje je najbliže evropsko more?
- Hrvatsko! – uzvraća Hrvatska. – Tako lepo, a tako blizu.
- Možda i jest – odgovara Slovenija. – Ali nije evropsko!
- Jebeš Evropu! Srce kaže Balkan!
- Razum kaže: Vizne olakšice!
- Za Dalmaciju ne treba viza, samo srce!
- A srce kaže: Prijatelji!
- Prijatelji?! Vi ste srpski prijatelji?!? Otkad, od 1991.? Zna se tko im je bliži.
- Oho, sad vam je blizu! A dvadeset godina ste proklinjali povijest što vam je doselila Srbe za susjede!
- A vama su kao prijatelji? Dvadeset godina ste zahvaljivali Bogu što je stavio Hrvatsku između vas i Srba!
- Mi ih barem ne zovemo da bismo ih maltretirali!
- I vi biste ih maltretirali, samo kad bi vam došli!
- Mi ne maltretiramo prijatelje. Prijatelji, dođite na najbliže evropsko more!
- Hahaha, to vi zovete more?! Imaju Beograđani bazene na Tašmajdanu. Nisu evropski, ali su veći.
- A bogami i lepši i bliži od Dalmacije. I manje betonirani.
- Šuti, glupi Slovenac! Ljudi, pogledajte na plakatu slovensko more u prirodnoj veličini!
- Hahaha, glupi Hrvat! Pogledajte, ljudi, na plakatu hrvatsko more! Tako blizu mu više nikad nećete biti!
Prolaze Srbi tako pored plakata i zbunjeno gledaju kako se Hrvati i Slovenci svađaju. I ne padaju im, naravno, na pamet ni Portorož ni Dubrovnik. U boljem hotelu u Portorožu, recimo Rivijeri, sedmodnevni polupansion za dvije osobe stoji 953 eura. U dubrovačkom hotelu Vis isti takav aranžman košta 934 eura, u pulskoj Histriji 1.054 eura. Avionska karta za Pulu je 154 eura, za Ljubljanu 167, kad se doda 35 eura za slovensku vizu i transfer do Primorja, ukupna cijena ispadne više-manje ista – oko hiljadu i dvjesto eura. Četiri prosječne srpske plaće za sedam dana na hrvatskom ili slovenskom Jadranu!
Zato Srbi ostavljaju Hrvate i Slovence da se svađaju na jumbo plakatima, pa odlaze u neku od bezbroj agencija da uplate isti takav aranžman u Tunisu ili Grčkoj, na Krfu ili Kreti, sedam dana za dvoje u pristojnom hotelu, s avionskom kartom, za – 400 eura. Tri puta manje! Za isti novac, štoviše, u Zakintosu ili Kefaloniji mogu ostati i dvanaest dana! A za cijenu jednog noćenja u Portorožu ili Rovinju, u apartmanu na moru u grčkom Stavrosu četveročlana srpska obitelj može ljetovati skoro mjesec dana.
Za novac pak koji bi dali za sedam dana na najbližem evropskom moru ili pak u Dalmaciji, tako lepoj, a tako blizu, srpski bračni par može, štoviše, odletjeti avionom u Tursku i ljetovati u luksuznom all-inclusive hotelu s pet zvjezdica, puna dva tjedna! Možda nije evropsko more, možda nije blizu, možda ne vuče srce, možda nisu prijatelji, ali zemlji u kojoj je prosječna plaća tri stotine eura ta su mora sasvim dovoljno lepa i sasvim dovoljno blizu, čak najbliža.
I dok su Grčka, Turska i Egipat u Beogradu već rasprodati – ostalo je još nešto malo Dubaija – Hrvati i Slovenci i dalje ratuju plakatima na koje više nitko ne o braća pažnju. Svejedno marketinški geniji, lijepo ih vidim, smišljaju nove ljetne slogane za opustjele beogradske bulevare.
- Provedite leto u međunarodnoj izolaciji – Izola!
- Vis, najbliže međunarodne teritorijalne vode!
- Slovenija: JNA je izabrala, proverite zašto!
- Dubrovačka rivijera: najbliže srpske teritorijalne vode!
- Slovensko primorje – malo more za Veliku Srbiju!
- Хрватска – спремте се, спремте, четници!
Slavujka on 
zoja444 on 
AlexDunja on 
blue on 
Dusi on
5 comments… read them below or add one
Kako i sam Boris Dežulović u pocetku sledeceg pasusa kaze : trajalo je to kratko….
qt
Gledajući taj prizor, sjetio sam se jedne epizode s jeseni 1991., kad je legendarni urednik Joško Kulušić usred rata, dok su Dalmatinci pod granatama kupovali Slobodnu Dalmaciju i pokapali svoje mrtve, na naslovnoj stranici objavio veliku fotografiju sahrane jednog srpskog vojnika, na kojoj žena sva u crnom plače nad lijesom sina jedinca, popraćenu tekstom Viktora Ivančića i naslovom „Sve su suze iste“.
Bio je to vjerojatno najhrabriji urednički potez svih vremena: javnost je bila zgranuta, HDZ-ovi jurišnici prijetili su likvidacijama, a pred redakcijom su demonstrirali bijesni građani, optužujući nas kao srpsku agenturu, koja u jeku najžešće agresije na Hrvatsku usred Splita žali za ubijenim četnikom.
unqt
Kao realni pesimista, sa dusom optimiste, mislim, da ovo nije godina u kojoj bih se mogao opustiti na bilo kom moru i bilo kojoj obali. Juce, ponavljam subota, [ljudi jos nisu upuceni i saznace o svojoj subini kada dodju na posao u ponedeljak] je 26 mojih kolega i prijatelja dakako, proslo kroz fax, tj dobilo otkaz.
A da je situacija drugacija, mozda bih otisao na neku reku
ili da vidim [bravarica postavila link] Djavolju Varos
I kao što bi Borisov, naš i zemljin zemljak / Krleža /
rekao:
„Bila dakle ljudska glupost božje djelo ili ne, ona se ne gubi u svome djelovanju. Od jedne gluposti ljudske do druge put često traje stoljećima, kao svjetlost pogasle zvijezde, glupost još nikada nije propustila da ne doputuje na kraj svoga odredjenja. Poslanstvo je gluposti, po svoj prilici, svemirsko, u višem nedeteologiziranom smislu te riječi: glupost je nebeska sila koja djeluje kao teža ili kao svjetlost, kao voda i, uopće, kao svemirski elemenat. Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično…“
tooooo su biiiili dugi daniii
luuuudix maššštanjaaaaa
Molimo vas da se ulogujete ili registrujete novi nalog da biste mogli da šaljete komentare.