Maria Theresa, by the Grace of God,

dalje…

6 comments

my golden love

by AlexDunja on септембар 1, 2010

in Uncategorized

davno, veoma davno
dok još nije postojala ideja o čoveku

dalje…

15 comments

my tits belongs to daddy:.

by fixer on август 30, 2010

in Uncategorized

ja sam ta krava dalje…

6 comments

Svet se pretvorio u pakao¬

by Strater on август 24, 2010

in Uncategorized

Jos od postojanja Adama I Eve ,

dalje…

9 comments

„De…

by trener on август 24, 2010

in Uncategorized

lirijum

dalje…

12 comments

„Déjà Vu…

by trener on август 24, 2010

in Uncategorized

dalje…

4 comments

Brzina¬

by Strater on август 24, 2010

in Uncategorized

Zivot je pun stranih granica,
dalje…

8 comments

Bonaca

by bravar on август 22, 2010

in Uncategorized

Obala i…  ja dalje…

22 comments

BLIC: VERICA BARAĆ

by boshkov on август 15, 2010

in Uncategorized

Pokušavaju da nas ubede da je sistem koji su napravili na putu za Evropu, ali on suštinski nikakve veze s evropskim standardima nema. To je sistem u kome su vlasnička prava svih građana ugrožena i u kome državne institucije prepoznaju samo prava tajkuna – počinje razgovor za „Blic nedelje“ Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije. dalje…

3 comments

Ako odeš, široko sivo stopalo gradsko neba zgaziće moju tršavu glavu i razliti pločnicima. Razbiću čelo o bandere i sva ću pluća izjecati i izjaukati. Pokidaću košulju i kožu sa grudi noktima, koji su sada crni i zapušteni kao lišće koje po ivicama polako počinje da truli.

Jer sve na tebe liči. Ukus tvoje krvi prodavaće dečaci, sa kupinama, pred mrak, po uglovima ovih ulica.

Razlivenu toplinu tvoje postelje vezaće u čvorove sestre u bolnici. Dezinfikovaće smisao tvog osmeha na čaši iz koje si pila lekove. Obrisaće novinama reči koje si mi govorila kroz prozorsko staklo. I sve će svesti na brutalno.

Ako odeš, ponećeš mene, a sebe ćeš ostaviti u oblicima mog sna i jave, koje će sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu.

Sve ću kuće ocrniti katranom i tući one koji ne umeju da nariču kad spomenem tvoje ime. Jer laž su priče o novim sastancima, laž sve uspomene i posete rodbine nedeljom popodne. Nikada se više nećemo naći.

Ostaću sam pod svrdlom svetiljke sa tavanice iz koje će mi se stvarnost godinama uvrtati u potiljak. I sve lepo će sa tobom umreti.

I svakog proleća krovovi će dugo plakati suzama okopnelog snega.

M.Antić

12 comments